среда, 9. јул 2008.

Promocija knjige Marije Knežević "Knjiga utisaka"



Treći Trg i Casa Garcia pozivaju Vas na promociju

knjige eseja Marije Knežević Knjiga utisaka (Treći Trg, 2008)

u četvrtak 10. jula od 20h za šankom španskog bara Casa Garcia
(Kraljevića Marka 19, Beograd)

Učestvuju: Marija Knežević, Nevena Budimir i Dejan Matić


O autorki:

Marija Knežević (Beograd, 1963) pisac, prevodilac, predavač, objavljuje poeziju, prozu, eseje. Po njenom osećanju, ukupna umetnička pisana reč proizilazi iz poezije i tu ostaje bez obzira na žanrovske podele. Sklona je da vreme u kojem živimo nazove “dobom eseja”. Ukratko, reč je o načinu na koji umetnik opšti sa svojim saradnikom, koautorom, osobom koju religija novca grubo naziva “konzumentom”. Bića se uzajamno čitaju, tumače, opšte tako što zajednički ispisuju svaka svoj ugao gledanja na odavno ili odskora poznate teme i pojave. Nema ničeg novog osim ličnosti. Moje drugo ti, naslov jedne njene pesničke knjige, ukazuje na suštinu poetike Marije Knežević – originalnost, odnosno ono što jedni drugima uistinu možemo da pružimo, postoji isključivo u idejnoj razmeni između pisca i čitaoca koji tumačenjem dopisuje tekst. Ljudski rod živi božansku komediju. Otuda veliko poverenje u mudrost humora. On je prisutan i u stihu, i u proznom iskazu, često već i u samom naslovu. U knjigu utisaka, dakle ljudi upisuju svoj iskren bol, prikrivenu ravnodušnost, jednako kao i oduševljenje dobrim provodom u ugostiteljskom hramu. Ona je vrsta svaštare i najautentičnijeg svedočanstva. Onaj koji se dosetio da svesku u kojoj svako može da ostavi svoj utisak o svadbi, sahrani, koncertu, krštenju, putovanju, obrezivanju, novootvorenom hotelu sa vodenim krevetima ili restoranu sa makrobiotičkom kuhinjom nazove istim imenom – knjiga utisaka – bio je, nema sumnje, ili izvanredno duhovit ili neverovatno glup. Što bi rekli meteorolozi, “sve zavisi”.

Objavila je sledeće knjige: Hrana za pse (roman u pričama, Matica srpska, 1989), Elegijski saveti Juliji (poezija, BIGZ, 1994), Stvari za ličnu upotrebu (poezija, Prosveta, 1994), Doba Salome (poezija, Prosveta, 1996), Moje drugo ti (poezija, Vajat, 2001), Querida (elektronska prepiska sa Anikom Krstić, Vajat, 2001), Knjiga o nedostajanju (eseji, Nezavisna izdanja Slobodana Mašića, 2003), Das Buch vom Fehlen (dvojezično izdanje izbora iz Knjige o nedostajanju, Wieser Verlag, Klagenfurt, 2004), Dvadeset pesama o ljubavi i jedna ljubavna (poezija, RAD, 2003), Ekaterini (roman, Filip Višnjić, 2005), In tactum (poezija, Narodna biblioteka „Stefan Prvovenčani”, Kraljevo, 2005), Uličarke (poezija, RAD, 2007), Ekaterini (Czarne,­ Wolowiec, 2008, prevod na poljski: Dorota Jovanka Ćirlić), Knjiga utisaka (eseji, Treći Trg, 2008) .
Prevodi sa engleskog, uglavnom poeziju. Izbor iz triju knji­ga pesama Čarlsa Simića, Kasni sat objavilo je Otkrovenje, 2000. godine.
Za knjigu pesama In tactum dobila je nagradu “Đura Jakšić”, 2006. godine.
Knjigu priča Fabula rasa objaviće ovoga leta Treći Trg.
Austrijski izdavač Wieser Lojze objaviće knjigu njenih odabranih pesama krajem ove ili početkom naredne godine. Knjiga pesama Uličarke zastupa Srbiju na ove godine pokrenutoj pesničkoj manifestaciji “Evropski festival poezije” čiji je osnivač grad Gdanjsk.

Kontakt:
elmar@sezampro.yu


O knjizi:

Ako ste se iole zamislili, kada ste možda jednom prilikom pročitali u nekim domaćim novinama kako je jedna mala ulica u Beogradu, koja se zvala Milana Rakića preimenovana u Ulicu Kisela Voda, ili možda zgrozili saznavši kako je sada “in”, valjda u ime uštede vremena, paliti sveće za nečiju dušu na internet sajtovima umesto u crkvi, zapitaćete se i nad mnogim fenomenima vremena i sveta u kojem živimo, a koje mudro analizira ova knjiga. A ona je, prevashodno, knjiga kroz koju provejava nostalgija ili tačnije žudnja za svetom u kojem vrednost po sebi nije bila svedena na upotrebu, i u kojem, kako to autorka tačno kaže, događaj nije potisnuo doživljaj. Trideset i šest mini eseja se ponekad ironično, humorno, ponekad oštro, ponekad uz prikriveni smešak ili čuđenje nad groteskom, dotiču svakodnevnice u kojoj živimo kao i života koji smo zaboravili da živimo, misleći uvek na nešto treće. Ono pak, pitanje koje čak i kada nije zapisano, postavlja svaka od ovih vešto izbrušenih celina, jeste pitanje o lepoti i našem odnosu prema njoj. Da li smo zaista zaboravili šta je to i umemo li da je prepoznamo? Umemo li da čeznemo za njom? “Osobina lepote je da ne mora da spase svet. Svet je spasen dok je opaža”, reči su kojima se završava jedan esej ove knjige, a kojima, i neizgovorenim, odjekuje u celini, ponekad u vidu tihog jecaja, ponekad u vidu krika, a ponekad u vidu ćutanja.
Ana Ristović

U ovu knjigu utisaka upisan je autentični bol, zapitanost nad ljudskom sudbinom, zgroženost nad ljudskim postupcima, prepoznavanje lepote i poezije u svakodnevnici, sumnja u postojanje sumnje i subverzivnosti u umetnosti, doživljaji koje nisu potisnuli događaji, a ipak i pored svega pomenutog, autorka ostavlja dovoljno prostora čitaocu za njegovo upisivanje u tekst.
U dobu kada multifunkcionalnost i kvalitet “veština” zahvaljujući tehničkom napretku postaju sinonimi odnosno, zamene za osetljivost, a mi zaneseni igrom sa sve savršenijim napravama, kada je reč o perceptivim, osetljivim, empatičnim i uopšte, “ljudima kojima ljudsko nije strano” postajemo veoma kritički nastrojeni i gotovo nemilosrdni. Osetljivost na ljudskom nivou postala je nedopustiva. U skladu sa tim možemo reći da ovu knjigu, koju prvenstveno karakteriše preosetljivost autorke na svakodnevnicu, a upravo odatle i potiče prepoznavanje fenomena našeg vremena i, u krajnjoj instanci – života viđenog ovde kao umetničko delo po sebi, odlikuje i subverzivnost nad čijom je sudbinom u današnjem “vremenu korektnosti” autorka i sama zapitana. Da li uistinu živimo ukoliko živimo bez potrebe za što potpunijim uvidom, bez potrebe za prekoračenjem? Očigledno da, a kako – ova knjiga vam nudi dijalog i na tu temu.
Nevena Budimir

Prijatelji knjige:

Kafe knjižara Biblioteka (Terazije 27) i španski bar Casa Garcia (Kraljevića Marka 19)



mojtrg - tri pesme Mirjane Petrović

ORFEJ I EURIDIKA

„Orfejeva je lira kažu –
krotila divlje zveri i umirivala
tračke uzburkane reke.“ Sekst P.

„Ne osvrći se“ još eho sluti
nežnih reči same Persefone, dok
glibi dalje, glublje u nešto, na
trzaju žice kapi od znoja hlade
se prsti, zagušljiv rev lave iz
navale zemlje, iz tla, dok on drhtavo
zvoni, drhti utonut u Ono, a ona –
teška sva u elementima, u vozobnovljenju
– Euridika od ugljenika, vodonika
u zrenju tkiva, krvi u venama kaplje
tečnost iz suda u sud preliva se,
dodaje kisika i jaglika u sećanje,
rečicom u vene duša teče,
ah!, ovog dela pobeda...
I ne vide tu spreda zublje Onoga...
Skliznu noga,
Stade muzika,
A Euridika –
U milione vatrenih čestica...
(vikne – čekaj – ah – dušica...)


TEURGIJA HAJAMA

Iz stroge Baktrije, kroz doksate i damare
Sirdarje, koracima kroz eone, Pesniče, do
Grada bogata, do bašta smokava...
Opijen rečima ko slatkim urmama
U šećeru, sa znanjem što se cedi
Sa prstiju, iz koje medrese?
Samouk u pesku pustinja...
I dok te u noći nije sustigla želja za
Brzim odlaskom, uz čaj zapisuješ sa
Užitkom Saher-Mazoha bludna spasenja
Sunčeva zbrajaš dane na
Putu Sogdijane
I dok skovan u zlatnu statuu
Na zalasku satenskom slova činiš
Na čuvanoj tajni Kine
(tanki listovi - o, vrhovna misterija!)
mine li misao sa ruba jezika
uteći? ili u rubaije poteći?

Ti, sa očima cele Persije,
Sa dušom derviša da l` da podlegneš svrsi?
Sad sapni se u versus!
Kao u ponor podatan, sazdan za odane.
Ili, zakorači u prisnost izvan granica diskursa.


POGLEDANA SALOMA

A kad Saloma ugleda Jovana
Nesalomiva Saloma – igračica tanana
Slomila se od svetlih pogleda
Jovana - Saloma u sedlo bola
U pokret loma
Sva vihorom uzdrmana od ove
Predaje
Velova što padoše sa delova
Pogleda, vidimih u uzdahu, a on
Osuđen, saprorokovan, da učini
Je smeljom:
„nisam ti dostojan remen odrešiti...“
Izvrši delo loma,
Osuđena si Saloma na
Slom eona, smrtonosna,
U trenu zamrla
Od Jovana.